TOMISLAV,
PRVI HRVATSKI KRALJ (910 - 928 A.D.)
Zemlja koju su Hrvati pod vodstvom Tomislava obranili 910. godine postala je nezavisna
politicka zajednica. Povijest je imenovala tu zemlju Jadranska Hrvatska, a Tomislava
njezinim knezom. Slavljeni Tomislav nije samo sacuvao nezavisnost Hrvatske nego je i
ujedinio u jednu Hrvatsku, sjevernu - Panonsku Hrvatsku - i Jadransku Hrvatsku. 925.
godine Tomislav biva okrunjen na Duvanjskom polju kraljem jake, nezavisne Hrvatske.
Tijekom Tomislavove vladavine Hrvatska je bila najmocnija drzava na onom dijelu Europe.
Mogla je preko noci dignuti na noge i naoruzati 100,000 vojnika, 60,000 konjanika, imala
je 80 velikih brodova - na svakom 40 mornara - i 100 manjih brodova sa 20 mornara. Ovi
opisi hrvatske moci nalaze se u analima koje je napisao bizantijski car Konstantin VII
Porfirogenet (913 - 959). Da Hrvatska nije bila izlozena velikim nesrecama i napadajima sa
svih strana, ona bi danas imala jednako veliko ziteljstvo kao i Engleska.
---------------------------------
Kada je Tomislav postao knezom Bijelih Hrvata strasna pogibelj prijetila je
hrvatskim zemljama na sjeveru kao i Bijeloj Hrvatskoj. Madjari su vec bili uzeli
moravijsku zemlju te zauzeli knezevinu Kocelja. Mase slovinjskog naroda presle su rijeku
Dravu, te posle na jug kako bi nasle zastitu u slavonskoj zemlji. Ali, madjarski su
vojnici takodjer presli rijeku Dravu i ubrzo pretvorili slavonsku zemlju u prah i pepeo.
Tijekom ovih barbarbarijskih napada prolivene bijase rijeke krvi.
Tada su Madjari krenuli na jug, napadajuci Bijelu (Jadransku) Hrvatsku. Ali nisu uspjeli u
svojem planu da satru i tu zemlju: Tomislavova vojska biva jaca i cvrsca od
madjarske. Nakon brojnih barbarijskih, neuspjelih napadaja da preuzmu Hrvatsku,
Madjari su se povukli natrag kuci. Tomislavu je uspjelo da ujedini Panonijsku i Jadransku
Hrvatsku u jednu jaku, nezavisnu drzavu Hrvatsku.
Ali, u isto vrijeme, Tomislavu su prijetili i drugi neprijatelji: car Bizantijskog
carstva, Konstantin VII, potrazio je Tomislavovu pomoc u borbi protiv bugarskog kneza
Simeona koji je pokusavao unistiti Bizantijsko carstvo. Knez Simeon pokusavao je sa svojom
bugarskom vojskom brutalno i krvolocno izbrisati s mape svijeta Bizantijsko carstvo.
Hrvatski knez Tomislav pristao je pomoci bizantijskom caru kako bi se zajedno borili
protiv kneza Simeona i spasili Carigrad i Bizantijsko carstvo. U ovim borbama knez
Tomislav posao je sa svojom vojskom da obrani i spasi Srbiju od okrutne i nemilosrdne
vladavine kneza Simeona. Ali 924. godine knez Simeon i njegova bugarska vojska ipak su
uspjeli unistiti Srbiju. Mnostvo Srba bjezalo je iz svoje domovine u Hrvatsku, trazeci
zastitu hrvatskog kneza Tomislava.
925. godine bugarski knez Simeon krenuo je unistiti kralja Tomislava i Hrvatsku. Knez
Simeon je mislio: ako zauzme Hrvatsku, Carigrad ce takodjer pasti u njegove ruke, a tadi
ce on vladati nad cijelim podrucjem od Jadranskog mora do mora koje dijeli Europu od
Azije. Ali, hrabrost i vojna mudrost Tomislava donijela je do povijesne pobjede nad
Bugarima. Poraz kojeg je dozivio u Hrvatskoj bio je najkatastrofalniji udarac za bugarskog
kneza Simeona. Nakon Simeonove smrti, 927. godine, Bugarska je srljala sve dublje i dublje
u propast, i konacno postala provincija Bizantijskog carstva.
Pobijedivsi Bugare hrvatski je knez Tomislav ujedinio sva podrucja Hrvatske. U ovome on je
takodjer ujedinio sve latinske gradove Dalmatinske obale te i njih doveo pod Hrvatsku.
Dekretom Pape Ivana X, knez Tomislav biva okrunjen kraljem Hrvatske na Duvanjskom
polju 925. godine. Na Duvanjsko polje dosli su predstavnici svih ljudi koji su priznali
kneza Tomislava za kralja cijelovite Hrvatske i za svojega starjesinu. Tu su bili
predstavnici hrvatskog naroda, i predstavnici katolicke crkve iz Rima. Tomislav biva
okrunjen kraljem Hrvatske.
I tako, kralj Tomislav postao je utemeljiteljem nezavisne Hrvatske drzave.
Nakon krunidbe kralj Tomislav nastavio je ratovanje protiv Bugara koji su i dalje
unistavali i napadali Srbiju i njen narod. Ove krvave borbe protiv Bugara i kneza Simeona
trajale su preko dvije godine. Konacno, 927. godine Papa Ivan X poslao je u Hrvatsku svoje
predstavnike, biskupa Madalberta i vojvodu Ivana, te je tom prilikom postignut sporazum o
miru izmedju kralja Tomislava i kneza Simeona. Nakon toga, Hrvati i Bugari nikada vise
nisu medjusobno ratovali.
Ubrzo nakon toga kralj Tomislav umire. Nije poznato gdje je i kako je umro. Nije
poznato ni gdje je pokopan.
No, povijest je zapisala da je tijekom par godina nakon Tomislavove krunidbe bilo zestokih
sukoba izmedju rimokatolicke crkve u Rimu i hrvatske katolicke crkve. T.j., rimokatolicka
crkva latinskoga jezika imala je svoju nadbiskupiju u Splitu, a u Ninu - sjeverno od
Splita - postojala je hrvatska katolicka biskupija pod vodstvom biskupa Grgura gdje
se koristion hrvatski, a ne latinski jezik. Latinski su biskupi pod vodstvom
nadbiskupa iz Splita zahtijevali da se hrvatska katolicka crkva u Ninu ukine. Rim je tako
izjavio da su biskupija u Ninu i hrvatski jezik koji se koristi u tamosnjim crkvama,
nezakoniti. Da je jedini zakoniti jezik crkve, latinski. Latinski svecenici i biskupi
zahtijevali su da se iz crkovnih obicaja ukine hrvatski jezik.
Biskup Grgur je zestoko branio svoju hrvatsku crkvu i buskupiju. Hrvatski je narod cvrsto
stajao uz njega, tvrdeci da su latinski biskupi iz Splita izgubili svoja prava nad
Hrvatskom kada su napustili vjernost Papi i priklonili se patrijarhu iz Carigrada.
Ali, latinski su biskupi ostali cvrsto uz svoje namjere da se bore protiv biskupa Grgura
Ninskog, te su se obratili Papi u Rimu i kralju Tomislavu u Hrvatskoj za potporu. Kralj
Tomislav je u to vrijeme bio zauzet borbama protiv Bugara u obrani Srbije i nije imao
vremena posvetiti se crkovnim sukobima u Hrvatskoj. Ipak, doslo je vrijeme kada je kralj
Tomislav morao intervenirati kako bi se okoncao gorki nesporazum izmedju hrvatskih i
latinskih svecenika Hrvatske. Istovremeno, kralju Tomislavu je bilo od interesa osigurati
da sva podrucja pod njegovom vladavinom budu naklonjena zapadnjackoj, latinskoj
katolickoj crkvi. Ocito, u to vrijeme, reforma katolicke crkve u Hrvatskoj bila je
neophodna.
Papa Ivan X, uz suglasnost kralja Tomislava, sazvao je crkovni sabor u Splitu na kojem su
bili nazocni predstavnici hrvatske i latinske crkve, a taj sabor je imao zadacu izvesti
reforme u katolickoj crkvi. Istim potezom Papa je pismeno proglasio hrvatski jezik
nezakonitim i barbarijskim kada se to odnosilo na sluzenje Svete mise i drugih vaznih
crkovnih obreda. Papa je priznavao samo latinski jezik, citirajuci za usporedbu odluke
Pape Grigora I koji je na slican nacin rjesavao probleme crkve u Anglosaksona koji su
mnogo godina prije naseljavali Britaniju.
Veliki crkovni sabor u Splitu - 926. godine - donio je reforme koje su ukinule hrvatski
jezik iz katolicke crkve u Hrvatskoj. Sabor je taj jezik proglasio crkovno nezakonitim i
propisao stroge kazne za svecenike koji bi se usudili i dalje koristiti ga tijekom Svete
mise ili tijekom ostalih, vaznih crkovnih obreda. Neki od zakljucaka ovog Sabora su bili:
"Hrvatski biskup Grgur Ninski, i drugi hrvatski biskupi, moraju doci pod vodstvo
nadbiskupa u Splitu.
Ako hrvatski kralj i hrvatski narod zele da sve biskupije u podrucju Splita postanu
odgovorne njihovom vlastitom (hrvatskom) biskupu, to mi necemo dozvoliti niti
blagosloviti, a u njihovoj zemlji necemo zaredjivati svecenike, necemo ni blagoslivljati
njihove crkve. Neka oni, zajedno sa svojim biskupom odgovaraju Bogu za takva nedjela, ako
zbog njih bude trpjela krscanska vjera.
Svi roditelji moraju svoju djecu poslati u latinske skole, a ova ce djeca kasnije obratiti
svoje roditelje od zabluda - jer, roditelj ce radje vjerovati vlastitom djetetu nego
strancu."
Ocito je da je katolicka crkva poslala kralju Tomislavu opomenu - u slucaju njegovog
nepostivanja zakljucaka sa ovog Sabora. No, Papa Ivan X nije potpisao niti se slozio sa
svim zakljuccima Sabora. On je naime odlucio podrzati biskupa Grgura Ninskog kada je ovaj
insistirao da hrvatska crkva pod njegovom biskupijom ne smije postati odgovorna nadbiskupu
iz Splita. Papa je tada naredio novi sabor u Splitu i izjavio da ce priznati zakljucke tog
novog sabora.
927. godine odrzan je u Splitu ovaj drugi veliki crkovni Sabor. Nastavile su se gorke
borbe izmedju hrvatske i zapadne (latinske) katolicke crkve. Jos jednom latinska je
strana nadglasala hrvatsku. Hrvati su nastavili zestokim prosvjedom, a Papa Ivan X
izrazavao je razumijevanje za hrvatski narod i njihove zelje.
Tijekom ovih zestokih, gorkih borbi, Papa Ivan X, 927. godine, biva silom maknut sa
prvostolice rimokatolicke crkve, a na njegovo mjesto dosao je Papa Leo VI.
Odmah, 928. godine, Papa Leo VI potvrdio je zakljucke drugog Sabora iz Splita koji su
cvrsto odbacili hrvatsku katolicku crkvu i uveli latinsku kao jedinu zakonitu
rimokatolicku crkvu u Hrvatskoj. Papa Leo VI poslao je potom prijetece pismo svim
svecenicima u Hrvatskoj, naredjujuci im strogo da budu sluzbenici nadbiskupu iz Splita, te
da postuju zakljucke splitskog Sabora.
Hrvatsku crkvu (crkvu hrvatskog jezika) podrzavao je kralj Tomislav, te je receno i pisano
da je on izgubio svoj zivot u borbama da zadrzi crkvu njegovog hrvatskog naroda koja je
bila utemeljena u Ninu jos 879. godine i po dekretu Pape Ivana VIII. Kralj Tomislav bio je
saveznik biskupa Grgura Ninskog, a Papa Ivan X gajio je naklonost hrvatskom narodu.
Nazalost, Papu Ivana X silom su maknuli sa njegovog polozaja i to u istom razdoblju kada
je nestao bez traga hrvatski kralj Tomislav. Proglasen umrlim. Bez groba. Bez traga.
Kralj Tomislav jos i danas zivi u srcima njegovog naroda. U Hrvatima diljem cijelog
svijeta. Njegova smrt se mora objasniti. Detalji i mjesto njegove smrti se moraju
objelodaniti. Njegov se grob mora pronaci, ma gdje bio.
Kralj Tomislav je oltar na kojem pocivaju hrvatska narodnost i hrvatski identitet. Taj
oltar se mora konacno vratiti Hrvatskoj i njezinom narodu.
Hrvatski narod ne smije zaboraviti nikada ovu golemu pljacku koja mu je u povijesti
pocinjena: utaja smrti, tijela i krune kralja Tomislava. Ova tajnovitost se mora otkriti.
To je i cilj ovog projekta Mojmir.
Pozivamo Hrvate i Hrvatice diljem svijeta da nam izraze svoju moralnu potporu. Molimo
pisite nam elektronskom postom ili pisite nam obicnom postom.
Ne trazimo nikakvu financijsku pomoc jer ovaj Projekt Mojmir sponzorira Mojmir Damjanovic
iz Australije cija je najveca zelja pokloniti Hrvatskoj i njezinom narodu, posmrtne
ostatke i krunu naseg voljenog kralja Tomislava.
NASA ADRESA:
Projekt Mojmir
Hrvatski kralj Tomislav: povratak njegove krune i posmrtnih ostataka Hrvatskoj i hrvatskom
narodu.
P.O. Box 1132, LANE COVE, NSW 2066, AUSTRALIA
Tel: 61-2-9427-8665
E-mail: rrisente@nsw.bigpond.net.au
ili
webf1469@croatian-king-tomislav.com
